|
Kastracija - vrlo korisna operacija za odnos vlasnika i ljubimca
Jedna moralna ideja kaže:
"Svaki vlasnik koji ne može u svakom trenutku kontrolirati spolni život svoje mačke ili mačka trebao bi ih kastrirati!".
Svaku moralnu ideju bih najradije ostavio po strani jer ovo nije mjesto za takvu raspravu, međutim da bih protumačio i opovrgnuo neke druge najčešće ideje zagovornika ne-kastracije pasa i mačaka, neophodno se moram dotaknuti i morala, tj. pitanja odgovornosti i neodgovornosti na vagi kastracije.
No prije svega, važno je razlučiti i pojasniti razliku između sterilizacije i kastracije. Doc.dr.sc. Tomislav Dobranić s Klinike za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kaže: "Vlasnici životinja, a i poneki veterinari, često za kastraciju koriste izraz sterilizacija. To je pogrešno. Sterilizacija znači da neki organ postoji, ali nije u funkciji. Mi operativno uklanjamo spolne organe, kod ženke jajnike, jajovode i maternicu, a kod mužjaka testise, pa je ispravno reći kastracija ženke i kastracija mužjaka."
Dakle, kad govorimo o prevenciji reprodukcije, prevenciji neželjenih mačića i štenaca, prevenciji raznih, često i smrtonosnih bolesti, upala i u najtežem slučaju tumora reproduktivnih organa, govorimo o kastraciji.
Prednosti kastracije su višestruke. Na vrhu popisa neposrednih prednosti stoji - kastracijom se smanjuje broj neželjenih životinja te broj lutalica. Popis posrednih, prednosti za samu životinju puno je duži, ali i podjednako značajan.
Činjenica je da operirane životinje žive duži i zdraviji život od reproduktivno aktivnih, bilo kućnih ili mačaka koje izlaze ili borave vani. Suprotno uobičajenom mišljenju, kastrirane mačke neće postati debele, lijene ili depresivne uslijed posljedica kastracije. Takve mogu postati zbog pretjeranog hranjenja te manjka kretanja i igre, manjka podražaja iz okoline. Stjecajem okolnosti, neke kastrirane mačke počnu više pažnje pridavati hrani. Ta iznenadna glad nije stvarna i u najčešćem slučaju odvraćanjem pažnje mačka zaboravi inicijalnu ideju. Uostalom, možda je taj tihi mjauk i trljanje o nogu samo poziv na druženje i igru? Dojma sam da vlasnici prečesto tumače želju za interakcijom kao glad.
Što je nehumanije – kastrirati ili ne?
Mišljenje je nekih ljudi kako je kastracija nehumana i neprirodna, što god to značilo. I dok takav način razmišljanja ne povlači nikakve posljedice kod sljedbenika gore spomenute moralne teze, sve ostale pitam - ne čini li se ipak nehumanijim odnosno neodgovornijim pristupom pustiti mačku van da zadovolji svoj nagon i tako svijetu pridonese s još 3, vjerojatno i više neželjena mačića? Pitam se je li osoba koja pušta svojeg nekastriranog muškog mačka van svjesna koliko njegovih mačića luta u potrazi za hranom i biva usmrćeno u raznim okolnostima? Zna li kako umiru mačići od na primjer gljivične bolesti mikrosporoze? To je samo jedna od smrtonosnih bolesti na koju su mačići jako osjetljivi, a koja se prenosi kontaktom i najčešće se dobije od majke. Isprva gljivice uzrokuju otpadanje sve dlake, zatim sušenje kože, nakon čega slijedi pucanje kože pri svakom pomaku. Takvo mače je sretno ako se smrzne od hladnoće, ako ga usljed glasnog zavijanja ugrabi neki drugi grabežljivac i skrati mu muke, jer inače umire od bolova ili od gladi. Mačić, kojeg je jedan nesumljivo lijep mačak napravio kad je bio pušten izvan stana jer je to - nošen nagonom - uporno tražio. S druge strane, pustite li ženku van kad počne tjeranje, nakon 64 - 66 dana imat ćete nekoliko mačića u kući. Ako je to ono što ste htjeli te ako ste pritom svjesni neizvjesnosti udomljavanja, mišljenja sam da se to moglo postići i na sigurniji način. Međutim, što ako to leglo nije željeno? Kako riješiti problem mačića koji će ostati mali i slatki oko 7 mjeseci prije nego i oni postanu spolno zreli? Biheviorizm, kojeg je ova rasprava dio iako se na prvi pogled možda ne čini tako, ukazuje na postojanje 8 načina rješavanja neželjenog. Solucija broj jedan je najjednostavnija – ubij problem, doslovno ili u prenesenom značenju, baš kao što se 'ubije' problem tjeranja ili obilježavanja puštanjem izvan sigurnosti doma. I biheviorizam i medicina nude pametnija rješenja pa se nameće pitanje - što je točno nehumano u ovoj raspravi? Moralna teza s početka zasigurno nije.
Činjenice kažu da ne postoji ni jedan valjani razlog protiv kastracije kućnih ljubimaca.
Prirodnost kastracije?
Kad kastraciju promatramo iz kuta prirodnosti mačaka (ponovno, što god to značilo zagovarateljima ne-kastriranja) i ocjene kastracije činom neprirodnih posljedica, pitam se što je zapravo prirodnost u današnjem dobu? Koliko su prirodne pasmine kao Sfinga, Perzijska, Manx/Cymric, razni Rexevi, Škotska Fold, i slične? Istina je, pasmine su to nastale prirodnim mutacijama, ali mogu li one opstati bez čovjeka, opstati u prirodi, prehraniti se, preživjeti, doživjeti razvoj svojeg spolnog nagona? Čak i odabir partnera za parenje većine ovakvih pasmina mora biti pažljivo kontrolirano jer - utjecajem prirode, onog paradoksalno najprirodnijeg - posljedice mogu biti grozne po leglo - rađanje mrtvih mačića, onih sa smrtonosnim oštećenjima ili s defektom zbog kojeg je uspavljivanje jedino što preostaje. Prirodnost kao pojam izveden iz tvrdnje o neprirodnosti kastracije - zapravo ne postoji! Prirodnost je prestala postojati puno prije prve kastracije, još u onom vremenu kad je mačka postajala kućni ljubimac modernom čovjeku - kućni ljubimac, odraz svijesti, drugo i nesputano 'ja' svakog vlasnika životinje.
Došli smo na polaznu točku tvrdnji protivnika kastracije o neprirodnosti te operacije. U skladu sa značajem društva životinja, protivnici kastracije po mojem mišljenju ulaze u jednu od dvije kategorije: u prvoj su ljudi koji imaju iskrivljen, možda pretjeran odraz svojeg 'ja' u značenju ljubimca te svoj integritet promatraju kroz integritet životinje. Griješe, jer kastracija nije napad na integritet životinje, već pomoć u prilagodbi zahtjevima modernog čovjeka, modernog vremena i modernog ritma u kojem životinja sudjeluje svojim bićem, svojim postojanjem. Uostalom, nemojmo si mazati oči – zato ih i imamo! Dakle, ako ne postoji napad na integritet životinje, ne postoji ni napad na integritet vlasnika. Kastracija će, dapače, odstraniti onaj segment prirodnog koji stvara razdor u odnosu, a poboljšat će onaj segment postojanja kućnog ljubimca koji nam je potreban i koji nam svakodnevicu čini ljepšom.
Odakle nam pravo na tu preinaku? Iz istog smjera odakle si uzimamo pravo tražiti od životinje da nam služi u svrhu kućnog ljubimca. Interes je zapravo, dokazano – obostran!
U drugoj su kategoriji ljudi koji nemaju pravu sliku o korisnim učincima kastracije. Osim medicinskih, neporecivih činjenica o dobrobiti po zdravlje životinje, kastracija sadrži još jedan važan segment – učinak na ponašanje (što je jedini predmet mojeg interesa kao savjetnika za ponašanje životinja). Vjerujem kako je već prva uspješna kastracija podignula odnos čovjeka i životinje za društvo na viši nivo. Na razinu manje opterećenu onim prirodnim. Kastrirana mačka više nije opterećena nagonima (u množini!), a vlasnik više nije opterećen specifičnim glasanjem ženke ili mjaukanjem mužjaka koje jako nalikuje plaču djeteta te obilježavanjem urinom (i muški i ženke mogu obilježavati utjecajem reproduktivnog ponašanja, ali to se razlikuje od onečišćavanja po kući koje je drugačije motivirano), ponašanjem koje uništava sve lijepo što ste imali sa svojom mačkom. Ishod kastracije je samo jedan - ljepši i skladniji odnosi, jer energija i vrijeme utrošeni na reproduktivno ponašanje te pažnja koju mačka posveti traženju partnera, preusmjeravaju se na čovjeka i interakciju. Podsjećam, jer to je značajna istina, snažan reproduktivni nagon spasio je mačke tijekom stoljeća progona i sustavnog uništavanja kojima su bile izložene kao 'vještičji pomagači' u srednjem i novom vijeku. Taj ih je nagon, takav snažan nagon kakav imaju, očuvao kao još jednu udomaćenu vrstu. Taj im nagon više ne treba. Danas je osiguran opstanak ovog ljubimca broj jedan u svijetu (u gotovo svim zemljama zapada mačka je kućni ljubimac broj jedan, ispred psa) pa je taj njihov nagon - u ovakvom obliku - samo jedna velika smetnja.
Tko tvrdi kako se kastracijom ništa ne dobije, kako je to nepotreban čin oduzimanja nečeg što je dala priroda, ta osoba nikad nije doživjela neometane i potpune ljepote koje se pružaju u druženju s mačkom.
Kada kastrirati?
Preporučljivo je kastrirati što ranije, najbolje prije vremena spolnog sazrijevanja. Netočna je tvrdnja kako mačka treba jedan okot prije kastracije. Dokazano netočna. Mačku, M i Ž, možete kastrirati u bilo koje doba spolnog ciklusa, čak i usred tjeranja, premda je kod ženki to bolje izbjeći. S medicinske točke gledišta, veterinari preporučaju kastraciju između 10. tjedna i 6 mjeseci starosti, jer se životinja puno brže oporavi od operacije. Za mačiće kastrirane s 10 tjedana, vrijeme oporavka je samo 2 sata, što je vrlo značajno. Glede utjecaja na ponašanje životinje, pokazalo se da ranom kastracijom (prije prvog tjeranja) mačka ostaje 'vječno zaigrana'. Jednostavo rečeno, hormoni nikad ne zavladaju. Netočne su tvrdnje kako će kastracija prije prvog tjeranja ostaviti ikakve negativne posljedice po razvoj ili buduće zdravlje mačke. Štoviše, ranom će se kastracijom mačje kosti i organizam razviti u potpunosti, bez ikakve razlike.
Odlučiti se za operaciju i učiniti taj korak, za mnoge je vlasnike najteže. Tek kasnije shvate koliko su dobrog i korisnog napravili. Povjerenje u veterinara i ovdje se pokazuje ključnim. Mačka će već par sati nakon operacije moći kući. Čim se probudi iz anestezije, vet će je otpustiti, jer je ta anestezija zapravo ono najopasnije kod operacije. Iznimno je važno da se mačka potpuno probudi i oporavi od anestezije u tišini. Osigurajte što tiši, kraći i udobniji povratak kući, ako morate voziti autom neka to bude uvečer kad nema gužve, nemojte trubiti, nemojte paliti radio ili pričati. Obavezno prekrijte košaru. Ako prilike dozvoljavaju, možete odlučiti ostaviti mačku kod veterinara još nekoliko sati, u za to predviđenom posebnom prostoru.
Marko Jirasek
Savjetnik za ponašanje životinja
i
Razlika između kastracije i sterilizacije
Sterilizacija znači da spolni organ postoji, ali nije u funkciji. Kod operacija uklanjamo spolne organe, kod ženki jajnike (ovariotomija) ili jajnike i maternicu (ovariohisterektomija), a kod mužjaka testise, pa je ispravno reći kastracija ženke i kastracija mužjaka.
Tjeranje mačaka
Veljača je mjesec koji većinu nas asocira na mačje ljubovanje. Pogrešno je mišljenje da se mačke pare samo u veljači. Na našem području pod utjecajem relativno blage klime, mačke se počinju pariti čim je dan duži od 12 sati, uglavnom već u siječnju i tako sve do jeseni.
To se odnosi na mačke koje izlaze iz kuće, te ih vlasnici ne mogu spriječiti da se pare. Mačke nose otprilike dva mjeseca. Već dva do tri tjedna nakon što se omaci, mačka se počinje ponovo tjerati, pa mačke tijekom godine mogu imati i tri legla. Ako prosječno u svakom leglu omaci tri do pet pa čak i šest mačića možemo lako izračunati da jedna nesterilizirana mačka donese i do 18 mačića godišnje. Ti isti mačići već sa 6 mjeseci postaju spolno zreli.
Ako mačka ne izlazi iz kuće, gdje je toplo i ima dovoljno svjetlosti i hrane, vrlo je vjerovatno da će se tjerati tokom čitave godine. Kako se takva mačka nema priliku spariti, najčešće ulazi iz tjeranja u tjeranje što će svakako izluditi ukućane svojim neprestanim mijaukanjem, podizanjem repa, valjanjem, trljanjem o predmete i sl. Tjeranje traje 7 do 10 dana, ali vrlo brzo, često i nakon nekoliko dana počinje novo tjeranje što ih vodi u nimfomaniju.
Zbog zdravlja mačke i nemogućnosti kontroliranja reprodukcije rješenje je sterilizacija odnosno kastracija mačke.
Često vlasnici pitaju da li je važno da mačka ima jedno leglo, ali ne postoji niti jedan zdravstveni razlog zbog kojeg bi bilo bolje da vaša mačka ima bar jedno leglo prije nego što se sterilizira.
Sterilizacija mačaka
Mačku je najbolje sterilizirati prije prvog tjeranja, što znači negdje između petog i sedmog mjeseca starosti. Mačka mora biti na tašte 12 sati prije operacije (vodu smije piti), jer se zahvat obavlja u općoj anesteziji. Najveći rizik operacije je narkoza. Zahvat se sastoji od otvaranja trbušne šupljine, podvezivanja i odstranjivanja jajnika, a i maternice ukoliko je patološki promijenjena ili ako je životinja gravidna. Rez na koži je ralativno mali, najčešće se postavlja svega dva šava koje vadimo nakon 8 do 11 dana. Ako je vanjska životinja onda se najčešće odlučujemo na intrakutani šav koji nije potrebno vaditi. Mačka već za par sati može ići kući.
Važno je upozoriti vlasnike na njegu životinje nekih 12 do 24 sata nakon operacije. Prilikom buđenja iz anestezije mačke se mogu bacati, prevrtati, klimati glavom, plaziti jezikom jer su im sva osjetila u fazi buđenja izuzetno osjetljiva. Treba im osigurati mirno, toplo i mračno mjesto, najbolje ih je ostaviti u košarama transporterima i ne davati im jesti kako hrana ne bi otišla u dušnik umjesto u jednjak.
Mačke jako dobro podnose operaciju i već sljedećeg dana se normalno ponašaju i jedu. Vrlo rijetko mačke mogu biti ljute na vlasnike te se ponašaju uvrijeđeno i ne jedu, ali već kroz par dana stanje se normalizira.
Kastracija mačaka
U veljači, s tjeranjem ženki počinje i tjeranje muških mačaka koje ne prestaje do jeseni. Mačori koji ne idu van iz domova, uglavnom su uznemireni, stalno mijauču u potrazi za ženkom te obilježavaju po stanu svojim urinom vrlo intezivnog i neugodnog mirisa.
Ukoliko izlaze iz domova van, tuku se s drugim mačorima za ženke, neredovito jedu i ne vraćaju se doma po nekoliko dana ili dolaze doma s ožiljcima i ugriznim ranama, iscrpljeni i zaraženi s raznim bolestima pa i onim neizlječivim kao što je FIV (mačji AIDS) i FeLV (mačja leukemija). Kako bi se to izbjeglo preporuka je kastracija. Vlasnike treba upozoriti da samim činom kastracije istovremeno ne prestaje spolni nagon već je potrebno i do tri mjeseca kako bi se spolni hormoni izlučili iz organizma. Kao i kod mačaka preporuka je kastrirati prije prvog tjeranja s nekih 6 do 8 mjeseci starosti.
Kastracija je rutinski postupak kojim se odstranjuje, a ne kako neki misle podvezuju testisi, jer podvezivanje ne bi spriječilo ili smanjilo spolni nagon. Zahvat je bolan te je potrebno životinju staviti u opću anesteziju. Na skrotumu se postavlja eliptični rez, te kroz njega se isprepariraju testisi, podvežu funikulusi te odrežu testisi. Kastraciona rana se ne šiva. Postupak nakon operacije je kao i kod ženke.
''Loša'' strana kastracije
Uvriježeno je mišljenje da će nakon kastracije životinje postati debele, lijene ili depresivne. Činjenica je da kastrirane mačke s gubitkom spolnog nagona pokazuju pojačani interes prema hrani. Vlasnik je taj koji određuje koliko i kada će njegova mačka jesti.
Nakon kastracije treba nastaviti hraniti s jednakom količinom hrane kao i prije, a danas na tržištu postoji specijalna hrana za kastrirane životinje koja osigurava održavanje optimalne tjelesne težine.
Ako se mačka jako nadeblja normalno je da je troma, manje pokretna i dosta spava, a ako se ne udeblja i dalje je aktivna, igra se te pokazuje lovačke nagone.
Neki vlasnici protive se sterilizaciji odnosno kastraciji jer misle da nije prirodna i humana. Međutim nije ni prirodno da mačke žive u gradovima na asfaltu među automobilima i tramvajima, zatvorene u stanovima bez mogućnosti izaska vani, hrane se konzervama i dehidriranom hranom itd.
Činjenica je da kastrirane životinje žive zdravije i duže od reproduktivno aktivnih, bilo kućnih ili onih mačaka koje izlaze ili borave vani.
Becky Martinović Požarić, dr.vet.med.
|
